Opis
Aronija je bobičasto voće iz porodice ruža (Rosaceae) koje je otporno na veoma niske temperature. Drugi nazivi su: sibirska borovnica i sibirska aronija. Poreklom je iz istočnog dela Severne Amerike odakle je prvo dospela u Sibir. Takođe je rasprostranjena u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Najveći proizvođači aronije su: Rusija, Slovačka, Češka i Poljska.
Severnoamerički Indijanci su prvi otkrili lekovita dejstva aronije i koristili su je kao hranu i lek. Od plodova su pravili zimske pogače i mešali su ih sa mesom. Od listova i kore su spremali lek za stomačne tegobe i čaj za zaustavljanje krvarenja iz rana.
Prvu uzgojnu sortu je stvorio ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin krajem XIX veka. Međutim, uzgoj je počeo da se širi od 1935. godine, tj. posle njegove smrti.
1972. godine ova biljka je dobila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Evropljani su u početku gajili aroniju kao ukrasnu biljku, a zatim su od nje pravili čaj koji je samo elita pila na engleskim dvorovima, Nakon černobilske katastrofe, plodovi aronije su korišćeni za smanjenje tegoba bolesnika koji su bili izloženi zračenju.
Aronija je otporna na sušu, insekte i bolesti a najčešće raste u šumama i močvarama. Spada u zdravu hranu jer je ne treba prskati. Lako se sadi u dvorištu, a jedno stablo može proizvesti oko 10 kg ploda.
Raste u obliku listopadnog žbuna i može dostići visinu do 2 m. Listovi su jednostavni, a cvetovi su bele boje i sastoje se od pet latica i pet čašičnih listića. Cveta u proleće, a bere se od jula do septembra. Nakon sazrevanja, plodovi mogu dugo da ostanu na grmu jer se ne suše i ne kvare.
Plodovi aronije su bobice koje imaju opor ukus. Najdelotvornije je kada se konzumiraju sveže jer kuvanjem gube deo lekovitih svojstava. Takođe se mogu zamrznuti i osušiti. Od njih se prave vina, likeri, sirupi, čajevi, džemovi, kompoti, itd. Mogu se koristiti kao začin, dodatak voćnim salatama, muslijima, šejkovima, kolačima, pudinzima, kašama itd. Preporučuje se da se ujutru na prazan želudac popije rakijska čašica hladno ceđenog soka od aronije.
Postoje tri vrste aronije: crvenoplodna (lat. Arbutifolia), crnoplodna (lat. Melanocarpa) i ljubičastoplodna (lat. Prunifolia). Razlikuju se po boji ploda, a ljubičastoplodna aronija se smatra hibridom crvenoplodne i crnoplodne aronije. Najkvalitetnija sorta je Aronia Melanocarpa koja je tri puta zdravija od kultivisanih.
Recenzije
Još nema recenzija.